Granica zabave i ovisnosti
editor objavljuje 24.07.2016. u 21:51
Savjeti
33290

Neka istraživanja pokazuju da čak 20% ljudi u Hrvatskoj povremeno kocka. U Hrvatskoj razne oblike kockanja organiziraju kladionice, kockarnice, Hrvatska lutrija, igraonice s aparatima te pisani i elektronski mediji. Iako većina ljudi kocka iz zabave, za neke ljude kockanje postaje ovisnost. Gdje je granica između klađenja zbog zabave i ovisnosti te kad se ona prelazi? Prema riječima gospođe Šalamon (voditeljice Jedinice za prevenciju ovisnosti), granicu postavljaju brojni kriteriji, a evo i koji su to: "Kao što sam već napomenula postoje kriteriji za procjenu postoji li problem, odnosno ovisnost. Neki od njih su: preokupiranost kockanjem, npr. cjelodnevno praćenje sportskih rezultata, povećavanje uloga s ciljem da se dosegne željeno uzbuđenje, neuspješni napori da se prestane s kockanjem, nemir i iritabilnost kada se pokuša prestati ili smanjiti, vraćanje kockanju kako bi se nadoknadili gubici, laganje obitelji, posuđivanje novca za kocku, nabavljanje novaca na ilegalan način, gubitak posla ili napuštanje škole i drugo."

O patološkim kockarima, bilo koje vrste, kao što je već napomenuto, u Hrvatskoj nema preciznih podataka. Međutim, u razvijenim zapadnim zemljama taj postotak iznosi od jedan do tri posto populacije. Etiologija patološkog kockanja je još uvijek nepoznata. Ono što se smatra vjerojatnim je neurobiološki uzrok kockanja, kojeg se vezuje i uz sve poremećaje kontrole poriva. No, činjenica je da 25% kockara, općenito, ima roditelje koji su bili patološki kockari. Ono što je sigurno je činjenica da je rizik za razvoj ovisnosti veći što je dob ulaska u rizično ponašanje niža. S obzirom na problem kockanja, u svijetu su poznate akcije usmjerene na politiku kontrole samog procesa kockanja. Akcije uključuju jasnu definiranost dostupnosti, restrikcije vezane uz osobe koje smiju kockati te lokacije na kojima je dopušteno kockanje. 

Posljedice koje klađenje ostavlja na pojedincu nisu male te se očituju i na individualnoj i društvenoj razini. Zdravlje kockara je izrazito ugroženo zbog ove aktivnosti. Naime, patološki kockari često iskušavaju bolesti povezane sa stresom te imaju izrazitih problema u odnosu s bližnjima te u odnosu prema poslu. Klađenje nije opasno po obitelj ako se igrači zadržavaju na malim iznosima koje mjesečno ulažu u kladionice, te ako klađenje percipiraju kao zabavu. Koliko je takvih slučajeva u Hrvatskoj, a koliko postoji slučajeva patološkog klađenja? Iako je već napomenuto da o raširenosti klađenja među stanovnicima Hrvatske nema relevantnih istraživanja, ipak se o tome može nešto reći. "Ono što se pouzdano može reći je to da nije svako kockanje ili klađenje problematično, odnosno ponekad to radimo zaista iz čiste zabave.

Osim toga, u svijetu postoje i razni edukativni programi i javne kampanje koje ciljaju na podizanje svijesti o problemu kockanja. Ima li sličnih inicijativa i u Hrvatskoj što se tiče klađenja? "U Hrvatskoj počinjemo primjećivati probleme, a prvi korak ka rješavanju nekog problema je svakako spoznaja da on uopće postoji. Naravno da treba proći i određeno vrijeme da bi se problem razvio i prepoznao. 

Za određivanje budućnosti hrvatskog društva u svezi kladionica potrebno je imati relevantne pokazatelje, što potvrđuju i riječi gospođe Šalamon, koja ističe da za sada to nije slučaj jer u Savjetovalištu za probleme ovisnosti grada Zagreba postoji, primjerice, problem dolaska do podatka koliko je uopće sportskih kladionica otvoreno u Hrvatskoj.