Originalan članak je preuzet iz sekcije "Crna kronika" sa portala http://www.oslobodjenje.ba

---

Igrao sam sve što je bilo u ponudi: klađenje na utakmice, utrke konja, pse, apsolutno sve, počeo je svoju ispovijest za Oslobođenje izliječeni kockar, 28-godišnji mladić iz Sarajeva, koji se već cijelu deceniju bori sa porivom da sve što ima uloži u igru nadajući se dobitku kojim će riješiti sve probleme. Takva zabluda, priča nam, najgora je od svega.

Naizgled bezazlene igre trajale su četiri godine, a on, naglašava, nije bio svjestan da upravo one prerastaju u monstruozno čudovište.

- Kada sam napustio studij na Prirodno-matematičkom fakultetu, počeo sam sve više da kockam. Zaposlio sam se, ali to nije mnogo značilo. Plata mi nikada nije mogla trajati duže od pet dana, iako sam odlično zarađivao. Tada sam počeo da petljam i da lažem. Počeo sam da, zbog posuđivanja novca, prilazim ljudima sa kojima nikada ne bih kafu popio. Ljudi su mi postali meta i samo su za to služili. Osim toga, ništa nije postojalo, ističe naš sagovornik te dodaje da je postepeno sa kladionice prešao na poker-aparate, lutriju i druge igre. No, sve je bilo još i dobro dok nije počeo igrati rulet.

- Od svakoga sam posuđivao novac i jedno vrijeme sam uspijevao to nekako i vraćati. Međutim, ulozi su se povećavali i gubili. Tada sam počeo da se zadužujem kod kamatara. Strahovito je kada navečer ležite u krevetu bez prebijene marke svjesni činjenice da do sutra ujutro morate imati 2.000 KM, priča nam bivši ovisnik te dodaje da je ozbiljno narušio svoje zdravlje jer je zbog stresa počeo pušiti i po pet kutija cigareta na dan. Počeo je dizati kredite kako bi pokrivao dugove, posuđivao je od prijatelja i rodbine sa obećanjem da će vratiti novac za nekoliko dana, a to se razvlačilo na mnogo duže jer je jednostavno na ruletu za dvije minute izgubiti 500 KM, ali ih nabaviti, kako ističe, nije baš lako.

Međutim, nisu sve bili gubici, bilo je tu i dobitaka, i to sjajnih.

- Znao sam za nekoliko minuta dobiti nekoliko hiljada maraka. To čovjeka diže u nebesa iako su te hiljade mogle trajati svega nekoliko dana, nakon kojih sam postajao pravi bijednik, jer nisam imao ni za kafu, ne krije ovaj 28-godišnjak.
Tonuo je sve dublje, ali je njegova sestra odlučila staviti tačku na to. Ona je bila, priča nam, njegov glavni oslonac i uvijek je vraćala njegove dugove jer je zapravo jedina znala šta se dešava i sve od sebe davala kako bi bratov problem sakrila od roditelja.

Propast

- Ja sam uvijek dolazio njoj i govorio joj da mi treba novac, a ona mi je uvijek davala, nalazila je način. Znala je ostaviti mi novac da imam i otići na odmor, a ja bih potrošio sve što mi ostavi prije nego što njen avion sleti na odredište. O njoj nikada nisam mislio, nikada mi nije palo na pamet kako je njoj, odakle joj novac, kako se snalazi za mene. Nije me bilo briga, priznaje nam naš sagovornik sa izvjesnom dozom gorčine.

Tako su stvari funkcionisale godinama, sve dok pritisnut dugovanjem kamatarima i iscrpljenim mogućnostima za pronalaženje novca, nije opet došao kod sestre. Tražio je novac i nakon nekog vremena, ona mu je ponovo izašla u susret.

- Kada sam uzimao novac, ona je zaplakala i kazala mi da ne može više. Da više nema novca, da sam je doveo do propasti i da je morala prodati sve zlato. To me je pokosilo. Tada mi je predložila da potražimo pomoć. Iako nisam iskreno vjerovao da mi uopće treba, njene suze su me pogodile, pa sam pristao na sve, priča nam ovaj mladić ističući da ne krije ništa, ali da jedino ne želi da mu objavimo identitet.

Na inicijativu svoje sestre otišao u Novi Sad, te posjetio Fond Herc, koji se bavi prevencijom patološkog kockanja, a koji je osnovao Dejan Stanković, izliječeni kockar, upravo kako bi pomogao ljudima sa istim problemom.

- Bile su mi smiješne te neke priče, niko nije govorio nešto što već nisam znao i strašno me nerviralo kada bi me neko savjetovao i govorio da trebam ovo ili ono. To me izluđivalo iz veoma jednostavnog razloga. Nisam vjerovao da ja imam bilo kakav problem iako sam jedino mogao misliti o tome kako da namaknem neku lovu. Više nisam mogao sudjelovati ni u najobičnijim razgovorima. Međutim, Dejan Stanković mi je dao knjigu koju je napisao kao bivši kockar i odjednom sam prepoznao sebe u njoj. Tada sam shvatio da idem ka propasti, priča nam naš sagovornik.

Tada je, kaže, i odlučio pokušati sa liječenjem, a sa Dejanom je vodio beskonačne razgovore koji su mu zapravo dokazivali da ima problem na kojem je potrebno raditi ukoliko želi imati normalan život. U dodiru sa drugim ljudima sa sličnim iskustvima shvatio je da će protratiti život ukoliko bude nastavio putem kojim je krenuo. Međutim, to nije bilo lako. Stalno je, pojašnjava, pomalo igrao kladionicu, ali se zaista nastojao maknuti od kockarnica. Posjećivao je Stankovića svaka tri mjeseca kako bi mu on pomogao da smanji svoj poriv da se vrati kocki.

- Dejanu sam dao svoje šifre za kladionicu pošto se kladim preko interneta kako bi on mogao imati uvid u ono što radim i uvjerio se da se pridržavam naših dogovora. Naime, u Fondu Herc nema nikakvih prisiljavanja bilo koga na bilo šta, već samo dogovora i razgovora koji te natjeraju da uočiš problem i da ga rješavaš, ističe 28-godišnjak.

Posljednji put?

I sve je bilo dobro dok nije prošla godina od početka liječenja. Tada je naš sugrađanin pao u veliko iskušenje.

- Sticajem okolnosti našao sam se u pogodnom društvu i na pogodnom mjestu, te sam još jednom zaigrao. Te noći sam na poker-aparatima izgubio 2.000 KM i osjećao sam se užasno. Naročito zato što sam to morao reći sestri koja me pratila i sama išla na terapije kako bi mi pomogla. Zapravo, mislim da sam tada zaista završio sa kockanjem i donio konačnu odluku da uživam u životu, kaže ovaj mladić.

Međutim, iskušenja, ne krije, još postoje, ali on daje sve od sebe da u njih ne padne. Zna, ističe, da bi mu smrtna presuda bio rulet.