Zasto stavljaju limite na betting accounte?
editor objavljuje 05.09.2016. u 07:36
Savjeti
52812
Sa sve vise i vise kladionicara u posljednjih par godina - koji se zale da su im racuni ili zatvoreni ili da su im nametnute restrikcije u vidu uplata, istrazili smo koji su razlozi za takvu praksu.

U posljednjih 15ak godina, popularnost i jednostavnost interneta je napravila pravi boom u kladionicarskoj industriji, cineci online kladjenje apsolutno najjednostavniji i ajpopularniji oblik kladjenja. Jel se mozete zamisliti vise kako na teletekstu sastavljate listic sa onim tjednikom iz kladionice, oblacite se i navecer po pljusku idete u kladionicu po komadic papira?

Proporcionalno sa sirenjem i popularizacijom interneta, ista stvar se dogodila i sa mnogim informacijskim site-ovima koji su tako jednostavno postali dostupni sirokoj publici - bilo da se radilo o svjezim informacijama, povijesnoj statistici ili necem trecem. Sve vise i vise educiranih ljudi se okrenulo kladjenju, ne samo kao nacinu zabave nego i kao nacinu zivota / zarade. I sam se sjecam - da "kad je islo" onda je bome islo. Imao sam jednog frenda Poljaka koji je otisao zivjeti u Ameriku i tamo se poceo profesionalno kladiti. Imao je 3 televizora na zidu doma, pretplate na sve moguce sportske kanale (prije 15 godina sport streaming nije bio toliko popularan niti je tako dobro funkcionirao kao danas) i za vrijeme NBA / WNBA sezone prakticki se svaka tekma gledala. Svako poluvrijeme, svi televizijski komentari, svi highlightovi. Covjek je znao svoj posao, a ja sam ga pratio i sa njim do pola 7 ujutro ispracivao (vecinom) dobitne listice, sa jutarnjim suncem na licu. Dovoljno sam zaradjivao da mi se isplatilo cijelu noc biti budan, ujuto u 7 na kavu kad bi se kafici otvorili i onda na spavanac. To je bio takav stil zivota.

Danas je situacija takva da kladionice vec moraju profilirati svoje korisnike. Tako poticu square puntere (oni koji na dnevnoj bazi vise izgube nego zarade) da im postanu glavni korisnici, dok se profesionalnih kladionicara malo po malo pokusavaju rijesiti. Medjutim, kako kladionice znaju - tko od toga konkretno zivi? Ovdje su neki indikatori:

- Velicina beta - profesionalni kladionicari ne eksperimentiraju sa svojim novcem. Cesto racunaju tocan iznos za koji se trebaju okladiti, tako da npr iznosi 79,34 eura je ocita cifra za neku arbitrazu. Naravno osim ako to nije zadnje stanje racuna, onda znamo da se vjerojatno radi o isfrustriranom ocajniku koji je otisao na all-in.

- Free betovi i bonusi - profesionalni kladionicari su rijetko zainteresirali za ovakve posebne ponude. Uzet ce ih ako im se uklapa u nekakve biznise i planove, ali vecinom im se ne isplati s time zafrkavati jer je lista "terms and conditions" za takve stvari poduga, a novac nije dovoljno dobar (za njihove pojmove) da bi se sa time zafrkavali.

- Ponasanje - profesionalni kladionicari se ne klade iz zabave. Njih necete uloviti da vise po online kladionici, istrazuju "na sto bi se sad mogao kladiti" ili da ce scrollati po live ponudi, trazeci nesto s cim se prikratiti vrijeme ili pokusati nabrzaka zaraditi. Dodje, ostavi okladu i hvala - dovidjenja.

Ova cinjenica ce vas mozda na prvu iznenaditi - ali vise se prati ponasanje kladionicara nego li njegov profit. Profit nije prvi faktor koji kladionica prati. Jer da bi mogli znati ciji je account profitabilan, trebate pustiti vrijeme da prodje, i pritom mislim na dosta vremena.

Dio clanka je preuzet sa stranica Pinnaclesports-a.